Istorijat

Tekst objavljen u školskom listu ISKRA broj 54 povodom ŠEZDESETOG ROĐENDANA ŠKOLE

“Početkom istorije opšteg srednjeg i stručnog obrazovanja, po arhivskim zapisima, može se smatrati kraj 18. vijeka. U periodu mletačke vladavine rijetkost je postojanje srednje škole.Po zapisima najstarija je postojala 1790. godine i držali su je fratri pri samostanu Svetog Antuna na italijanskom jeziku. Privatni pomorski – nautički kursevi osnivani su tokom 19. vijeka od strane pomorskih kapetana gdje se posebno pominje Vicko Đelačić kao prvi svjetovni učitelj.U Novom je 1838. godine osnovan Nautički tečaj.

Srednja mješovita škola „Ivan Goran Kovačić“ uspješno nastavlja tradiciju hercegnovskih srednjih škola koje su u ovom gradu nastajale tokom XIX i XX vijeka.
Preteča ove škole je Srpska pomorska zakladna škola osnovana 1858. godine sa dva smjera: pomorskim i odsjekom za izučavanje jezika. Škola je radila u zgradi u naselju Srbina koju su kao zadužbinu školi namijenili novljanski dobrotvori Bošković, Đurović i Laketić. Zgrada je za potrebe škole pripremljena 1855.godine kao i Pravilnik o radu osnovne škole i Fondacione škole nautike i jezika. Zbog administrativnih problema i opstrukcija austrougarskih vlasti, škola je počela sa radom 1.februara 1858. godine sa nautičkim odsjekom, sa uspostavljanjem vlasti Dalmatinskog namjesništva nad školom. Uz pomoć Stjepana Mitrova Ljubiše kao zastupnika u Carskom vijeću, donesen je novi Statut škole 1867.godine što je omogućilo i otvaranje odsjeka za jezike: srpski, italijanski i njemački jezik, što se može uzeti kao početak rada turističke škole. Za prvog upravitelja škole imenovan je Mato Mrša koji je bio i jedini nastavnik pomorskih predmeta, i uz dva učitelja vjeronauke (pravoslavnog i katoličkog), činio je nastavno osoblje škole. Nautički odsjek je ukinut 1872. godine, kada je Mrša napustio školu. Jezički odsjek je radio neprekidno sve do početka Prvog svjetskog rata kada je ova ustanova koja je „udarila temelje našoj pomorskoj prošlosti, a odigrala i pionirsku ulogu u razvoju prosvjete i školstva u našoj sredini“ (mr Dušan Mandić), konačno prestala sa radom.
Niža privatna gimnazija osnovana je 1919. koja će 1922. godine ukazom Ministarstva prosvjete, biti pretvorena od privatne četvororazredne škole u državnu četvorogodišnju nižu srednju školu.
Zanatska škola osnovana je 1926.godine kao preteča kasnije Škole učenika u privredi, odnosno, različitih stručnih profila u različitim područjima rada današnje škole.
Ženska zanatska škola osnovana je 1930. i radi do 1948.godine.
Posebno mjesto u istoriji srednjih škola u Herceg Novom ima Škola za umjetničke zanate osnovana 1948.godine i radila je do 1964. godine.
Realna (viša) gimnazija je u Herceg Novom počela da radi 1953.godine kao samostalna škola, kada su otvoreni peti i šesti razred sa upisanih 52 učenika, u petom razredu 30, a šestom 22 učenika. Skupština opštine Herceg Novi je na Svečanoj sjednici Opštinskog vijeća i Vijeća radnih zajednica održane povodom dvadesetogodišnjice oslobođenja, 28.10.1964. godine, donijela Rješenje o nazivu Gimnazija „Ivan Goran Kovačić“ koje je stupilo na snagu objavljivanjem u SL SRCG, od 10.12.1964.godine.

Od 1. septembra 1962, pri Gimnaziji kao istureno odjeljenje Ekonomske škole „Mirko Vešović“ iz Titograda, radi Ekonomska škola.
Škola učenika u privredi otvorena 1956. da bi, 1964. prerasla u Brodograđevno-metalsku školu u Bijeloj, koja će poslije referenduma 1975. ući u sastav Školskog centra, da bi ovi obrazovni profili 1995. godine bili pripojeni Srednjoj školi „Mladost“ u Tivtu.
Objedinjavanjem Gimnazije, Ekonomske škole i Škole učenika u privredi (17.09.1971.godine), formiran je Školski centar „Ivan Goran Kovačić“ u kome su se obrazovali profili kadrova gimnazije, ekonomske škole, škole za VK radnike, ugostiteljsko – turističke struke, trgovačke škole i škole ličnih usluga. Reformom obrazovanja iz 1976. ukida se gimnazija, da bi reformom iz 1991. bila ponovo vraćena.
Pod nazivom Srednja škola „Ivan Goran Kovačić“ registrovana je 1991. godine, uvođenjem reforme i ukidanjem srednjeg usmjerenog obrazovanja.
Naziv Javna ustanova srednja škola „Ivan Goran Kovačić“ nosi od 17.03. 1993. godine. Kao J.U. Srednja mješovita škola „Ivan Goran Kovačić“ registrovana je školske 2004/2005. godine, što je inicirano usvajanjem Zakona o obrazovanju i Zakona o gimnaziji i srednjim stručnim školama.

Škola je tokom svoje istorije promijenila više lokacija. Svoj rad započela je u staroj zadužbinskoj zgradi u Srbini, da bi zbog lošeg stanja objekta 1969. godine radila u zgradi nekadašnje Umjetničke škole, i u Osnovnoj školi „Ilija Kišić“ u Zelenici. Najavljeno objedinjavanje škola, povećan broj učenika i nastavnog osoblja, predstavljao je problem za grad, pa se 1970. godine pristupilo izgradnji današnje zgrade škole po projektu ing.arh. Katarine Đivović. Nova školska zgrada u kojoj se i danas odvija nastava je sagrađena 1971. godine, a svečano otvorena na svoj rođendan 21.03.1972. godine. Ukupna površina školskog prostora je 5737 m2, dvorišnog prostora i sportskog poligona 7643m2 i kapaciteta 1100 učenika. Škola je dograđivana 1975. godine izgradnjom aneksa, a 1982. godine i sportskog poligona. Iako od tada nijesu izvođeni veći građevinski radovi, unutrašnji prostor je tokom 42 godine njenog korišćenja trpio različite prenamjene. Tako je 2004. godine u okviru nekadašnje školske radionice otvoren moderni Turistički trening centar čiju izgradnju je između ostalih pomogla Evropska agencija za rekonstrukciju, Ministarstvo prosvjete i rada, kao i Zavod za zapošljavanje.

U holu škole, prilikom njenog svečanog otvaranja narodni heroj Gligo Mandić je otkrio bistu Ivana Gorana Kovačića, rad vajara Vojina Bakića. U holu škole je i bista Ivanovog saborca, sa kojim je i poginuo 1943.godine dr Sima Miloševića.

Škola vodi svoj Ljetopis od 1971.godine, a školski list „Iskra“, čiji je prvi broj izašao 21. marta 1974. (sa ovogodišnjim – 54 broja), je djelo učenika, a neki su stekli prva novinarska iskustva, objavili prve pjesme, crteže, fotografije, priče, eseje i druge radove. Od 1996. godine Škola ima svoj grb čiji je autor Srđan Marlović, tada učenik III razreda gimnazije, danas poznati arhitekta.
Od osnivanja do danas, direktori škola su bili: Vuko Mandić (1953-1960), Tomo Mirović (1959-1960), Nikola Džuović (od 1961-1994. sa kraćim prekidima zbog obavljanja značajnih društvenih funkcija: 1969 – 1971, odnosno 1982 – 1984), Slavica Ilić ( 1994 – 2000), Ranko Čabrilo (2000 – 2009.) i Momir Dragićević, sadašnji direktor koji je na dužnost stupio 2009. godine.
Škola je u sistemu obrazovanja od osnivanja do danas prepoznata kao veoma uspješna. Mnogi njeni učenici su postali znamenita imena, kako crnogorskog i regionalnog prostora, tako i svijeta u svim oblastima javnog života: nauke, umjetnosti, kulture, sporta i politike. Učenici ove škole tokom njene istorije do danas,zavređivali su najveća priznanja i nagrade na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima u različitim oblastima znanja i sporta.Učenici ove škole upisuju željene fakultete u našoj zemlji, regionu i širom svijeta i sa uspjehom ih završavaju. Od školske 2000/2001.godine tradicionalno se biraju učenici generacije.
Škola se uključila u aktuelnu reformu školstva školske 2004/05. godine uvodeći pet novih obrazovnih programa: turistički tehničar, konobar, kuvar, monter suve gradnje i frizer (dualno). Školske 2005/06. reformom je obuhvaćen i smjer marketing i trgovina; školske 2006/07. godine gimnazija, a školske 2007/08. i smjer ekonomski tehničar. Od školske 2009/10. godine svi obrazovni profili su reformisani.

„Rad prosvjetnih radnika i prosvjetne ustanove vrednuje njihova sredina, ali na posredan i neposredan način i cijela javnost jedne države. Vrijednost nekog priznanja uvijek se mjeri dometom učinka onoga kome se dodjeljuje“ (mr Dragan Kujović). Cijeneći rezultate rada Škole u vaspitno – obrazovnoj praksi i razvoju društvenih odnosa sredine, na predlog Sekretarijata za društvene djelatnosti i opšte uprave opštine Herceg Novi Republički sekretarijat za obrazovanje, kulturu i nauku je dodijelio školi Republičku nagradu „Oktoih“ za 1975. godinu kao izraz „društvenog priznanja za postigute rezultate od izuzetne vrijednosti u oblasti vaspitanja i obrazovanja“.

Njegujući kroz vaspitno – obrazovni proces tekovine istorije svoje države, njenog naroda, antifašistički duh, multikulturalnost, građanska uvjerenja i toleranciju, Škola je 1977. godine postala dobitnik Povelje za najbolju srednju školu u Crnoj Gori od Organizacionog odbora „Julske vatre mladih“ u Danilovgradu.
Vrijedna pažnje je i činjenica da su maturanti generacije 2007/08 ove škole zajedno sa svojim vršnjacima iz 30 evropskih gradova, ukupno njih 27 040, postigli Ginisov rekord u sinhronom plesu postavljenog 16.maja 2008.godine.
Uzimajući u obzir da je Škola jedina ovog nivoa obrazovanja na području opštine Herceg Novi, kroz njen razvoj i strukturu obrazovnih profila mogu se pratiti i zahtjevi socijalnih partnera i lokalne zajednice za određenim profilom kadrova s jedne strane, odnosno refleksija reformi obrazovnog sistema s druge strane. Zbog tih okolnosti škola se izdvaja u obrazovnom sistemu Crne Gore kao specifična i najrazuđenija što se tiče područja rada i zanimanja.

Kao specifičnost Škole može se uzeti i činjenica da u Crnoj Gori imamo najdužu tradiciju u obrazovanju kadrova za zanimanje fizioterapeutski tehničar, kao i za zanimanja: turistički, ugostiteljski i ekonomski tehničar. Uzimajući u obzir da je Niža realna gimnazija, osnovana u Herceg Novom 1919. godine, imamo i veoma dugu tradiciju realizacije opšteg obrazovanja.
Naša Škola je u kontinuitetu zasnovana na kvalitetnom obrazovno-vaspitnom radu, kroz proces stalnih promjena svih subjekata, a s ciljem razvoja i unapređenja osnovnih vještina i kompetencija učenika potrebnih za ispunjavanje zahtjeva modernog tržišta rada. Unapređivanjem organizacije rada, korišćenjem raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa, uz saradnju sa svim relevantnim činiocima obrazovne prakse, obezbjeđujemo prepoznatljivo mjesto Škole u širem okruženju. Misija Škole je i podizanje nivoa zainteresovanosti i motivacije učenika, zaposlenih, roditelja i partnera, njihove angažovanosti i kreativnosti, a s ciljem ostvarivanja boljih postignuća u svim oblastima obrazovno-vaspitnog rada.
Faktori od kojih zavisi funkcionisanje škole danas se mogu posmatrati kao interni i eksterni. Interni faktori funkcionisanja su materijalni uslovi, ljudski resursi i ostali. Što se tiče materijalno – tehničkih uslova, opremljenost kabineta u skladu je sa standardima većine predmetnih programa. Školska biblioteka u dovoljnoj mjeri raspolaže sa odgovarajućom udžbeničkom i priručničkom literaturom. ICT oprema se konstantno održava, uvećava , koristi za veći proj predmeta i dostupna je sve većem broju učenika. Školski prostor je u potpunosti prilagođen učenicima sa smetnjama u razvoju. Spoljni prostor, dvorište i sportski poligon, su zadovoljavajuće uređeni, ali ne i potpuno bezbjedni zbog nepostojanja dvorišne ograde. Unutrašnji školski prostor zadovoljava estetske, informativne i saznajne kriterijume.

Želimo školu savremenog tipa, po mjeri i želji učenika, u ambijentu evropskih standarda, s obilježjima modernog obrazovno – informativnog centra, sa svim sadržajima potrebnim za efikasnu primjenu interaktivne nastave, u koju će učenici sa zadovoljstvom dolaziti, kroz igru učiti i iz nje izlaziti osposobljeni za samostalan profesionalni rad.
Uz želju da Škola postiže konstantno dobre rezultate u obrazovno – vaspitnoj praksi, da niže uspjehe na svim poljima svog djelovanja, da se raduje novim priznanjima i nagradama, da unapređuje uslove svog rada po modernim standardima, da proslavlja svoje jubileje.