Maj nove zrelosti
Pismo zahvalnosti i podrške maturantima i maturantkinjama generacije 2019/2020
Pandemija je poremetila uobičajeni ritam života, rada, socijalne kontakte, životne i profesionalne planove svakog od nas. Prilagođavanje na nove uslove i navike moralo je da bude brzo, sa dosta pritiska. Sada se pokazuje da smo uspjeli da sačuvamo svoje zdravlje i zdravlje drugih oko nas. Tome smo doprinijeli svi – djeca, mladi, odrasli, stariji.
Obrazovni sistem, škole, nastavnici i roditelji, uz veliki napor i posvećenost, pomogli su djeci da ovladaju učenjem kod kuće i izdrže izolovanost od vršnjaka i nastavnika. Ipak, kao nikada ranije postali smo svjesni što znače škola, nastavnik, vršnjaci za razvoj i sazrijevanje djece i mladih. Školski ambijent je jedinstveno i nezamjenjivo mjesto neposrednog susreta i razmjene s brojnim i različitim vršnjacima i odraslima, ambijent socijalnog, emocionalnog i intelektualnog sazrijevanja djece i mladih, dio životnog ciklusa koji ostavlja trajne uticaje na ličnost svake osobe.
U ovom kontekstu, želimo da izrazimo posebno podršku i zahvalnost generacijama koje upravo napuštaju osnovne i srednje škole. Obje generacije se, u ovom momentu, nalaze u važnim prelaznim periodima – završavaju jedan nivo obrazovanja, prolaze polumaturske, maturske i stručne ispite, rastaju se od svojih vršnjaka i poznatog školskog ambijenta, donose važne odluke o budućem školovanju i karijeri, pripremaju se za nove razvojne i akademske zadatke.
Sve to jeste srž i smisao jedne životne faze, nakon koje slijede svojevrsne inicijacije – ulazak u nove razvojne periode, u nove grupe, odnose i uloge. U tome im je potrebna im podrška važnih odraslih osoba, i osjećanje sigurnosti, pripadnosti, povjerenja, optimizma. Potrebno im je pomoći da integrišu neočekivano i nimalo lako iskustvo suočavanja s pandemijom u svoj životni opus. Treba da shvate vlastitu ulogu i ulogu drugih u zajedničkom iskustvu i naporu, da razumiju kako ih je ovo iskustvo osnažilo, zašto je vrijedan bio njihov napor da izdrže različita lišavanja, a posebno da im se pošalju poruke ohrabrenja i zahvalnosti .
Decenijama je maj – mjesec matura, polumatura, i neizbježnog glamura bez kojeg se nije mogao zaplesati posljednji ples i pozdraviti se s nastavnicima i generacijom, uz puno buke, smijeha, suza. Znalo je da nas zbuni, a roditelje i iscrpi, njihovo insistiranje da na proslavu stignu luksuznim automobilima, obučeni kao prave selebriti ličnosti, da budu viđeni, da im se divimo, da njihove slike sjutra osvanu u novinama. Jer, konačno su se i oni, makar na tren, našli toj sceni na kojoj je bilo malo ili nimalo drugačijih mjesta za njih. Konačno oni govore i o njima se priča – kad već nije do tada. I, zato su i morali izgledati glamurozno, “uticajno”, kako to rade oni kojima uspijeva da budu zapaženi i primijećeni u ovom čudnom, zbunjujućem dobu.
Ovaj maj će proći bez toga. Za maturante i polumaturantne to znači biti lišen jednog dugo sanjanog i nezaboravnog iskustva, o kojem se priča i svojoj djeci. Ako ih zaista razumijemo, onda se mi odrasli zapitajmo: Ako smo ih već doveli do vrata odraslog doba, kakvo smo doba pripremili za njih? Što im ostavljamo? Jesmo li ih pripremili da budu dobri, pošteni, srećni ljudi? Jesmo li ih naučili da nije dovoljno samo znati i da je mala korist od znanja bez vrlina?…
Ako je makar djelimično tako, onda ih ohrabrimo da još više vjeruju u sebe, jer oni još vjeruju nama. I u ovoj situaciji pokazali su da znaju kako se osvaja zrelost, kako se pomaže i brine o drugima, kako se može trpjeti izdržati – za zajedničko dobro. HVALA VAM!
Dvije generacije neće proslaviti maturu kao što su mnoge prije njih. Pomozimo im da energiju nezadovoljstva, razočarenja i nestrpljenja usmjere na kreativna rješenja po kojima će se pamtiti njihove “mature u doba korone” – bez dobro poznate navijčke atmosfere i cijepanja knjiga. Oni zaista zaslužuju i više i bolje od toga. Potreban im je širi horizont, modernost, kreativnost, potrebno im je da osjete da cijenimo ono što su postigli i posebno – da znaju da od njih očekujemo još više! Oni će biti mjera naše uspješnosti, u svakom pogledu. Jer – mi smo ono što ostaje iza nas.
Recimo im i pokažimo im da im vjerujemo.
Srećno, sigurno i kreativno, dragi naši polumaturanti i maturanti! Samo naprijed!
Anđa Backović, psiholog, Zavod za školstvo
Zorica Minić, psiholog, Ispitni centar
Tamara Milić, psiholog, Ministasrtvo prosvjete
Radoje Novović, pedagog, Zavod za školstvo
Podgorica, maj 2020.
